Pazi…zamka vreba iz ugla!!!

Stigao je taj dan!!! Odluka je pala!! I čak nije ni ponedjeljak, ali eto ipak me natjerala (da, bas ona –moja savjest koja o tome brine više od mene , ali zato je i volim)…

Dižem se sva poletna, odlučna sam, ma već se osjećam nekako tanja!!

Popijem sok (2 isjeđene naranče..mljac) - zadatak prvi obavljen.

Doručak je već u friđu od sinoć (zobene, chia, jogurt – sve se toća i sprema).

Brzinsko miksanje i spremna za nove radne pobjede. Koračam prema autu sa svojih zdravim shakeom u rukama i tko mi što može.

Ručak divotica - meso, brokula, salata….

Pa dvije mandarine za međuobrok - ipak sam ja štreberica. 

Večera slasna – omlet s posnom šunkom i matovilcem.

Sretna legnem, sutra još i trening u planu, ma bit ću kao nova do ljeta!

I prođe tako tjedan dana…

Pale čak 2 kg!! I evo ga…


Zamka mršavljenja broj 1 je tu:

Smršavila sam, mogu sada malo sagriještiti - neće se ništa dogoditi…..samo jedna mala čokoladica…

i daa…jutro se pretoči u podne, podne u večer i na večer već jedem palačinkee…neeee.

Zaštoo??? Ma ok, sutra je novi dan!!!

I sutra sve krene strogo…ma divno i tako dan, dva…pa opet eto me na rođendanu…

Hm, baš je na stolu moja najdraža torta…i krene u glavi priča o tom jednom danu moje prijateljice pa ne mogu bas danas biti na dijeti, naljutiti će se na mene ako bar ne probam….ma jedan komad torte nije ništa…i ode ta torta kuda nije smjela.

Grižnja savjesti počinje lagano peći i eto od muke, kupim jednu čokoladu usput.





Navečer vrtim opet sve u glavi i pitam se zašto sam tako slaba…i sutra opet krenem divno..

Sve ide sjajno čak punih 8 dana. Za vikend isplaniram put, veselim se promjeni okoline.

Hotel, divan švedski stol….da, da znate već na što mislim - padne sva čvrstinu u vodu…

I tako unedogled…

Zašto???? Kakav sam ja to karakter i zašto ne mogu biti čvrsta!!!??

Samo zato jer nisam još to čvrsto odlučila.

Jer mi još uvijek nije došlo do glave…

Jer se ne vidim realno…

I jer me on voli takvu kakva jesam…

Ali opet ne mogu odustati sad, ne mogu zbog tih Skidajkile, zbog te moje Savjesti, zbog mojih trenera.

Pokušam se tu i tamo izvući i preskočiti trening, smuljati što sam pojela, ali uvijek imam osjećaj da me njihove budne oči prate i onda napišem sve na onaj papirić koji su mi dali. U trenu su me pretvorili u štrebera. Ni raska u srednjom me nije mogla natjerati da pišem domaću zadaću, a oni jesu.





I onda svaki put kad poželim odustati pomislim, ajde curo izdrži još malo, stisni još malo, još dva ponavljanja, još dva dana, dva mjeseca. I dok god su oni tu uz mene, bdiju nad mnom, sve je nekako lakše za izdržati.

Probajte i vi ako se još dvoumite, zakoračite u nepoznato i vjerujte uskoro ćete postati dio Skidajkile obitelji. Danas je taj dan, ako mogu ja, možete i vi. ????


Autor: vježbačica u Skidajkile centru